Terapijsko jahanje

Terapijsko jahanje je proces učenja jahanja namijenjen i prilagođen djeci s teškoćama u razvoju, osobama s motoričkim poremećajima i hroničnim bolestima, te osobama s psihološkim poteškoćama, u svrhu terapije, rehabilitacije i općenito poboljšanja kvaliteta života istih. Primjenjuje se kod 25 različitih vrsta dijagnoza ili teškoća u razvoju kao što su cerebralna paraliza, spina bifida, mišićna distrofija, autizam, mentalna retardacija, Downov sindrom, hiperaktivnost, smetnje govora, čitanja i pisanja, smetnje vida i sluha, emocionalne smetnje, poremećaji u ponašanju, pedagoška zapuštenost, zlostavljanje i niz drugih.

Program terapijskog jahanja se obično provodi grupno i prilagođeno jahačevim sposobnostima i dobi. Dobar instruktor terapijskog jahanja će usmjeravati i razvijati iskustva u grupi kao što su zajedničko jahanje, ljubav prema životinjama, mogućnost boljeg upoznavanja, sticanje povjerenja i izražavanja pojedinca i njegovih sposobnosti.

Kroz jahanje i igru koja je sastavni dio sata terapijskog jahanja djeca se uče slijedećem:

· potiče se razvoj svijesti o vlastitom tijelu i pozitivne slike o sebi

· upućuju se u prostorne i vremenske relacije

· razvijaju vizualnu (kao što su učenje slova, novih oblika, boja..) percepciju

· auditivnu (imenovanja pojedinih predmeta, stimulacija slušanja i govorenja) percepciju

· taktilnu percepciju

· razvijaju vizualno-motornu koordinaciju najčešće kroz igru (nošenje, ubacivanje, utrka spora i brza, slalom, koluti na čunjeve, zeleno i crveno svjetlo, lov na blago…)

· vježbaju ravnotežu i usklađivanje tijela i pokreta.